Ajvaz-dedo je centralna ličnost tradicije Ajvatovice i jedan od najprepoznatljivijih simbola duhovne i kulturne baštine Srednje Bosne. Iako historijski izvori o njegovom životu nisu brojni niti potpuno precizni, predanja, zapisi i istraživanja svjedoče o snažnom utjecaju koji je imao na stanovništvo Prusca i šireg područja.

U narodnoj predaji Ajvaz-dedo se opisuje kao derviš, učitelj i duhovni vodič koji je živio i djelovao u Pruscu u vrijeme kada je ovaj kraj patio od nestašice vode. Prema toj priči, iznad Prusca se nalazilo vrelo do kojeg je bilo teško doći zbog strmih i krševitih puteva, a vodu je dodatno sprječavala stijena koja se ispriječila na njenom putu prema naselju. Ajvaz-dedo je, kako se prenosi, sedam ponedjeljaka zaredom odlazio na stijenu i molio Boga da se ona rascijepi kako bi voda stigla do naroda. Nakon četrdeset jutarnjih dova, usnio je prizor dva ovna koji se sudaraju, a narednog dana stijena je bila raspolovljena i voda je potekla prema Pruscu. Ovaj događaj postao je temelj okupljanja na Ajvatovici i simbol snage vjere, strpljenja i nade.

Iako je legenda duboko ukorijenjena u kolektivnom pamćenju, historičari i istraživači još uvijek nemaju potpuno jasan odgovor o tome ko je Ajvaz-dedo bio i u kojem je periodu živio. Većina se slaže da je riječ o stvarnoj historijskoj ličnosti, ali postoje različita tumačenja njegovog porijekla i djelovanja.

Prema jednom mišljenju, Ajvaz-dedo je došao iz Anadolije nakon osmanskog osvajanja Bosne i nastanio se u Pruscu. U pojedinim historijskim zapisima navodi se da je bio učenjak i duhovni učitelj koji je značajno doprinio širenju islamskog obrazovanja i vjerskog života u ovom kraju, te da je imao veliki utjecaj na stanovništvo i razvoj kasabe.

Drugo tumačenje smatra da je Ajvaz-dedo bio domaćeg porijekla i da je djelovao u periodu prijelaza između srednjovjekovne Bosne i osmanskog vremena. Pojedini historičari povezivali su ga s bogumilskom tradicijom i titulom „dedo“, koja je postojala među najvišim dostojanstvenicima Crkve bosanske. Ipak, za takve tvrdnje ne postoje potpuno potvrđeni izvori, pa ostaju predmet naučnih rasprava.

Neki istraživači smatrali su da je Ajvaz-dedo mogao biti i jedan od ranih alhamijado pjesnika, odnosno autor zapisa na narodnom jeziku arapskim pismom, što dodatno govori o njegovom kulturnom i duhovnom značaju.

Više saznajte na O Ajvatovici – Ajvatovica