Stari grad Ostrožac, nadomak grada Cazina, koji se nalazi na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, predstavlja srednjovjekovni dvorac kojim su kroz historiju hodili hrvatski plemići i knezovi, age, kapetani i begovi, grofovi, vitezovi i aristokrate, pjesnici, umjetnici, te i Josip Broz Tito.

Tvrđava je smještena na uzvišenju iznad lijeve obale rijeke Une i istoimenog naselja pa je nemoguće da prođeš tim krajem, a da je ne vidiš. Ponosno svjedoči o vremenima iza nas.

Predstavlja kontinuitet života kroz različite vremenske epohe, čiji tragovi se i danas jasno vide. Turisti ga posjećuju tokom cijele godine ali je posebno lijep tokom jeseni kada unutrašnji dio utvrde prekrije žuto lišće.

Njegova ljepota nije samo u monumentalnosti već i u prirodnom ambijentu i historijskoj ulozi i značaju koji je ovaj grad imao kroz dugu historiju Krajine. Preko ovog starog grada su se prelamali svi događaji iz burne historije BiH, odnosno iz burne krajiške historije. Svaka od tih epoha je ostavila trag. Grad danas predstavlja turističku atrakciju, međutim, kroz historiju on je imao potpuno drugu ulogu i značaj.

Stari grad Ostrožac ima četiri historijske faze.

Prva faza je srednjovijekovlje, period osmanske epohe, zatim austrougarske i kolonija skulptura, i danas kako se navodi galerija pod otvorenim nebom. Svaka od tih faza krije bezbroj priča, značajnih momenata. Sam grad se prvi put spominje u 13. stoljeću ili 1286. godine. U Krajini, spada u red najznačajnijih gradova. Ovdje možemo naći branič i kapi kule, kazamate, bastione, stražarnice, mjesta za artiljeriju. Ovaj grad je na neki način bio centralno mjesto na lijevoj obali Une.

Kompleks Starog grada Ostrožca, zidan tokom četiri perioda, a najstariji dio, prema historijskim podacima, izgrađen je još 1286. godine, kao posjed knezova Blagajskih Babonića, hrvatske plemićke porodice koja je u tom periodu vlada ovim mjestom.

Ovaj grad je u posjet Osmanlija došao 1576. godine i zauzeo ga je Ferhat-paša Sokolović, utemeljitelj Banjaluke. Ono što je interesantno za srednjovjekovni period jeste da je on bio dio vojne Krajine. Nakon dolaska Osmanlija, nakon formiranja kapetanija, ovo je jedna od najznačajnijih kapetanija u sastavu bosanskog ejaleta.

Lothar von Berks, vitez malteškog reda, restaurirao je stari grad Ostrožac i u njemu podigao svoj dvorac, izgrađen u neogotičkom stilu, u koji se, zajedno sa porodicom, nastanio 1902. godine.

Ono što je bitno za sam grad jeste da je on od tipičnog odbrambenog grada prošao kroz sve te faze, od prostornog proširenja do rezidencijalnog grada. Međutim, sam grad je pravljen na osnovu zahtjeva određenog vremena. Grad je simbol i svjedok određenog vremena koje je iza nas. Jako je dug period od 13. stoljeća pa ovamo. Često stanovnici ovoga grada vole kazati da je on najstameniji stražar koji čuva njihovu ljepoticu Unu i kanjon.

Za ovaj grad su vezane mnoge ličnosti. U periodu Drugog svjetskog rata, Ostrožac je jedno vrijeme bio i sjedište Vrhovnog štaba NOR-a, a u njemu je boravio i Josip Broz Tito. Pisci, putopisci, kulturnjaci, političari, svi su dolazili ovdje. Ovo mjesto se lagano budi. Iz perspektive njegovih stanovnika, ističu da ga doživljavaju kao bosansku seharu.