Autor: S. Muhić

Među krošnjama drveća, tamo gdje se zemlja susreće s nebom, često možete pronaći neobičan prizor – viseći šator u kojem odmara Alem, čovjek koji je dobar dio svoga života posvetio planinarenju i prirodi. Susreli smo ga slučajno, dok je u žurbi obuvao gojzerice, spremajući se za još jedno avanturističko putovanje u naručje divljine.

Njegova priča je duboka oda prirodi i vodi nas duboko u šumu, gdje priroda postaje neodvojivi dio njegove duše…

“Rođen sam u prelijepom selu Rostovu, smještenom podno planine Vranice te sam od malih nogu pronalazio sreću među njenim nedrima. Djetinjstvo mi je bilo isprepleteno planinskim potocima, jutarnjom rosom, mirisom trave, igri u prirodi s drugovima… To je bilo okruženju gdje je svaki trenutak bio prilika za istraživanje i otkrivanje prirodnih ljepota – započinje priču Alem Hodžić, dok mu pogled prebire po slikama iz prošlosti.“

Priča nam o danima provedenim s ocem u berbi gljiva i drugih šumskih plodova. On je njegova inspiracija, osoba koja mu je prenijela duboku povezanost s prirodom i naučila ga poštovanju prema njoj. Pominje nam i Planinarsko društvo Medex iz Novog Travnika i tadašnjeg predsjednika Almira Šabanovića Gemija uz kojeg je pravio svoje prve planinarske korake.

Prisjeća se školskih dana, drugova, Vilinske pećine, dogodovština koje su imali… Zapravo, priča nam o sretnom djetinjstvu i odrastanju.

Danas, sa svojih 39 godina, ta sjećanja su mu još uvijek živa, vraćajući ga u trenutke bezbrižne igre i istraživanja. I dalje se sjeća predivnih zalazaka sunca dok se stoka vraćala s pašnjaka.

“Svaki zalazak sunca me podsjeća na trenutke provedene u planini, na toplinu i mir koji sam osjećao – kaže s osmijehom.“

Trenutno radi kao saradnik u marketingu velike kompanije „CaDa Solucije“. Prije toga, godinama je radio kao novinar, pa svoju strast prema pisanju često pretače u tekstove o prirodi. Veliki je zagovornik povratka prirodi te napominje koliko je važno da se ponovo povežemo s prirodom. Vjeruje da je priroda ne samo fizički, već i duhovni i emocionalni iscjelitelj, ključ za unutarnji mir i balans. Za Alema, povratak prirodi znači vraćanje korjenu, osjećaju potpunosti i mira.

“Kao i većina, suočavam se sa izazovima života u ovoj vrevi u gradu. Ali, priroda mi ostaje izvorom inspiracije, i u iščekivanju susreta, sve lakše podnosim – kaže nam i napominje da u porodici ima najveću podršku, razumiju njegovu neodoljivu potrebu za povremenim “bijegom” u prirodu.“

Međutim, kako nam objašnjava dalje, priroda nije samo bijeg od gradskih betonskih džungli. To je njegova strast, njegov duhovni dom. Ona mu pruža više nego fizičku slobodu – vraća mu osjećaj potpunosti. Kada korača šumskim stazama i čuje šum lišća pod nogama, zaboravlja na sve brige i stresove svakodnevnog života.

Za njega, priroda je neodvojivi dio njegove ličnosti. I dok se među krošnjama drveća odmara u svom visećem šatoru, osjeća se kao da je ponovo pronašao svoju pravu suštinu.

Kada ga upitate o tome zašto je bitan povratak prirodi, Alem će vam odgovoriti:

“Povratak prirodi nije samo bijeg od stvarnosti, već povratak sebi. U prirodi nalazim inspiraciju, smirenje i duboko povezivanje s prirodnim svijetom. To je mjesto gdje se osjećam potpunim, gdje se povezujem s dubokim osjećajem harmonije i sklada. Priroda je živa, i mi trebamo da je poštujemo, jer ona nas nagrađuje energijom i osjećajem koji se ne može naći nigdje drugo.”

Alemove riječi nas podsjećaju na bogatstvo Bosne i Hercegovine rijekama, jezerima, planinama, gljivama, šumskim plodovima…

“Bosna je blagoslovljena ovakvom prirodom, i moramo je čuvati. Svaki trenutak proveden u planini je dar, i želim da više ljudi inspirišem da je istraže – dodaje.“

On je inspiracija za mnoge da se vrate prirodi i pronađu unutarnji mir, posebno u vrijeme epidemije anksioznosti i drugih psihičkih smetnji. Kroz svoju priču, Alem želi da proširi ovu inspiraciju, pomogne drugima da otkriju ljepote prirode i na neki način povežu sami sa sobom.

“Priroda je naš najbolji saveznik za duševni mir – izgovara bez imalo sumnje u to.”

Osim toga, trebamo napomenuti da je Alem bio i jedan od osnivača Udruženja “Avantur” prije desetak godina. To je bilo vrijeme kada je zajedno s prijateljima stvarao prostor za ljude koji dijele strast prema prirodi i avanturama. Ta iskustva i trenuci provedeni na planini ostali su duboko urezani u Alemove uspomene, podsjećajući ga na snagu zajedništva i ljubavi prema prirodi.

Na planini ćete ga uglavnom sresti samog ili u društvu  još jednog zaljubljenika u prirodu Amara Bidževića. Zajedno su pravili prve korake kroz “Medex” i to prijateljstvo je ostalo do danas. Ali, njihove zajedničke avanture su priča za sebe kad su upuste u višednevna tumaranja divljinama i spavanjem pod otvorenim nebom.

Tako, ako se nekada nađete na planini i među krošnjama drveća ugledate viseći šator, vjerovatno ste sreli Alema. Ako volite prirodu, zastanite, vjerujemo da će susret biti srdačan i inspirativan kao što je bio nama.